INTERVJU: NIKOLA MARKOVIĆ, DIREKTOR RADIO I TELEVIZIJE NIKŠIĆ
Početak radova na novom objektu RTVNK, saniranje negativnog kapitala od blizu dva miliona eura, status nacionalnog emitera, uspostavljanje saradnje sa većinom lokalnih televizija u Crnoj Gori i nekima u regionu, “osvajanje” prvog mjesta u Državi po sopstvenoj produkciji-čak 53, 62 posto, povećanje broja posjeta na portalu za 323, 6 odsto, pratilaca na Facebook stranici za 1242, 78 posto, broja pregleda na YouTube kanalu za 100, 33 posto, neki su od rezultata koje je RTVNK postigla tokom jednogodišnjeg angažmana Nikole Markovića na mjestu direktora te kuće. Rezultati postignuti za samo godinu su nevjerovatni, planovi još nevjerovatniji, a Marković kaže- uspjećemo…
N.N. Koji je bio ključni motiv da konkurišete za mjesto direktora Radio-Televizije Nikšić?
Mnogi su to smatrali spekulacijama i govorili da je to “malo” s obzirom na Vašu reputaciju i ugled na medijskoj sceni Crne Gore?
NM: Dva motiva su presudila da se, na neki način, vratim u rodni Nikšić, odnosno u Radio-Televiziju Nikšić. Kao veoma mlad počeo sam da volontiram u Radio Nikšiću, Televizija nije bila otvorena. Upravo tu sam stekao osnove novinarstva i zaljubio se u novinarstvo. I ko zna, da nijesam tada dobio šansu da probam ukus te profesije jer bila je to, iako amaterska, do kraja iskrena priča da li bih ikada bio u novinarstvu. A neoboriv razlog da opet, sa drugim prefiksom, budem tu bila je rečenica moje stare majke, koja je takođe profesorica književnosti. Kada smo u porodici razgovarali o toj ideji rekla je – dođi, i ostavi trag u rodnom gradu. Ta rečenica presudila je svim dilemama.
Danas, i pored svih problema koji su me sačekali, kada sumiram rezultate nakon samo godinu, mislim da je to bila ispravna odluka.
Bez lažne skromnosti, zadovoljan sam onim što je ta medijska kuća postigla.
N.N. Koji su Vas problemi sačekali kada ste preuzeli funkciju direktora?
NM: Znao sam da u Radio i Televiziji Nikšić postoje decenijski problemi i da su oni kombinovane prirode. Nije to bila tajna. Ali, da budem iskren, nijesam bio svjestan težine tih problema i dubioze u kojoj se nalazi ta institucija. Odmah sam označio dva ključna. Prvi, kada se posmatra u kontekstu suštine profesije banalan, bio je finansijski, a drugi problem nije čak ni siromašna programska šema, već jedna, teško objašnjiva, atmosfera straha zaposlenih. Većina njih se bojala da kaže svoje mišljenje, da predlaže, da saopšti stav o bilo čemu. Moja percepcija je bila da su naviknuti da slušaju, a ne da razmišljaju. U svakom poslu, pogotovo novinarskom, koji je savjest društva, to je velika prepreka. Mislim da je na polju uslovno oslobađanja, naročito novinara, od rekao bih straha od posljedica suprotstavljanja bilo čemu što se kosi sa diktatom, postignut veliki uspjeh.
N.N. Da li Vas je to iznenadilo obzirom da se godinama bavite istraživanjem ambijenta u kojem novinari stvaraju i da je za veliki broj medijskih poslenika poslovica – Veži konja gdje ti aga kaže, postala rješenje?
NM: Tačno je da sam se susretao sa sličnim atmosferama, ali čini mi se da je ona ovdje bila prenaglašena. Taj intezitet je bio mnogo veći, jer novinari koji su mislili svojoj glavom mogli su se prebrojati na prste jedne ruke i ostalo bi slobodnih prstiju. Takva je bila moja percepcija.
Zaposleni jednostavno nijesu razgovarali o problemima, a kamoli da su ukazivali na njih. Trebalo je razbiti tabue i stvoriti ambijent u kojem direktor nije bog, partijski ili bilo kakvi drugi pritisci ne smiju biti prvo lice profesije, a u kojem svaki profesionalan odnos prema temi mora biti vrednovan. Stalno govorim – jedinu obavezu novinar ima prema novinarskom kodeksu čiji članovi se mogu sažeti u tri: piši istinito, čestito i objektivno. Ko to ostvari približio se idealu dobar i uspješan novinar.
N.N. Takva je bila Vaša percepcija atmosfere u RTNK, a percepcija građana je da ste Vi najbolji pokazatelj da kadrovska rješenja mnogo znače. U Nikšiću je važilo da tu nema oporavka, da je stečaj jedini izlaz, a sada RTNK navode kao primjer uspješnog kolektiva. U kojoj mjeri je riješen za tu kuću tradicionalan finansijski problem, koji uslovljava razvoj onog zbog čega postoji?
NM: Takvi komentari građana, a oni su najbitniji traže zahvalnost. Zbilja, uspjeh je postignut, ali iza njega stoje svi zaposleni. Možda sam ja generisao atmosveru da se problemi rješavaju. Prije svega vjerom da je sve rješivo, vratio sam vjeru zaposlenima.
Ponoviću, zadovoljan sam. Na današnji dan RTNK nikome ne duguje ništa. Kada sam došao negativan kapital bio je blizu dva miliona eura. Dugovalo se svima, da ne ulazim u analizu zašto i kako. Sve dugove smo vratili i uspjeli da obezbijedimo milion i 800 000 eura za izgradnju novog objekta u Domu revolucije.
Radovi su zvanično počeli 7. novembra i siguran sam da će taj projekat, koji je zamišljen projektom Doma revolucije, biti realizovan, jer su uspješno završene brojne stavke koje mu prethode. RTNK je postala nacionalni emiter, odnosno dobila je nacionalnu pokrivenost. Sklopili smo saradnju sa većinom lokalnih javnih servisa iz Crne Gore, ali i sa TV Herceg iz Trebinja, TV Libertas iz Dubrovnika i TV Vojvodina koja je ozbiljan sistem u evropskim razmjerama.
N.N. Kada se govori o infrastrukturi te medijske kuće godinama se kao problem navodi nedostajuća i zastarjela oprema. Da li tu ima pomaka?
NM: To jeste veliki problem. Tokom prošle godine uloženo je oko 50000 eura za nabavku opreme, ali to je neznatno. I emisiona i studijska oprema, generalno tehnika RTVNK nije adekvatna ni trenutnim zahtijevima, a da ne govorim za ono što planiramo. Prosječna starost produkcione i emisione opreme je preko 19 godina, računarske preko pet godina, a tu su i problemi sa predajnicima. Nije potrebno objašnjavati koliki je to problem. Za prvu ruku, odnosno ono što bismo označili hitnim, potrebno je 300 000 eura, a procjene su da je za kompletiranje opreme potrebne za programske ciljeve u budućem periodu, što se vezuje za novi objekat, potrebno milion eura. Upravo to je preduslov da dođemo do suštine, da kvantitet usaglasimo sa kvalitetom.
N.N. Ono što građani, osim činjenice da je Televizija otvorena za svakoga, najviše komentarišu je bogata programska šema Televizije Nikšić. Ekran je “pun”, a to prate portal, joutub kanal i fejsbuk stranica.
NM: Televizija Nikšić je u Crnoj Gori na prvom mjestu po sopstvenoj produkciji i stvara 53, 62% sopstvenog programa. Poređenja radi, Gradska televizija ima 42, RTCG 52, 9 a Vijesti 30 % sopstvene produkcije. Kada sam preuzeo funkciju direktora RTNK, Televizija je u svojoj produkciji imala 6 emisija nedjeljno, a sada 28, što je povećanje od 366 %. Kada to prevedemo u minute situacija je sledaća: prije godinu stvarano je 1916, a sada se proizvodi 5405 minuta sopstvenog programa, odnosno 180 % više. Ono što moram da istaknem je uspjeh portala i fejsbuk stranice RTNK. Broj posjeta portalu za godinu porastao je 323, 6 %, pratilaca na fejsbuk stranici za nevjerovatnih 1242, 78 %, dok je broj pregleda na joutube kanalu RTNK veći za 100, 33 posto.
N.N. U kvantitativnom smislu to je ogroman uspjeh. Da li, ili u kojoj mjeri, te brojke i procente prati kvalitet?
NM: Kada je riječ o kvalitetu samim tim što su elementarni standardi, objektivnost i sloboda informisanja, značajno veći postigli smo napredak. Ipak, na skali od 1-5 moja ocjena kvaliteta, mada je to kompleksna priča, bila bi solidna trojka. Sve što se uradilo za godinu i što se planira u službi je podizanja kvaliteta ukupnog proizvoda. Jer, da bi se uopšte govorilo o kvalitetu moraju biti stvoreni uslovi kako u djelu tehnike, prostornog kapaciteta, tako i u segmentu zarada zaposlenih. Prosječna zarada, koja je bila oko 330 eura, povećana je programom Evropa sad, ali to nije dovoljno. Javno sam obećao zaposlenima u sledećoj godini povećanje zarada, u prosjeku, za 15 odsto, a ukoliko ne bude tako ni ja neću biti u toj kući.
N.N. Građanima se dopada program, ali uvijek može još nešto. Ukoliko postoji nešto izvjesno novo, šat bi to bilo?
NM: Mi smo servis koji osim funkcije da informiše i edukuje ima obavezu da građanima pruži šansu da oni kažu bilo pohvale bilo kritike o nekome ili nečemu, odnosno o radu institucija koje bi trebalo da su u njihovoj službi. Uspjeli smo time što smo dobili nacionalnu pokrivenost da Televiziju uvedemo u skoro svaki dom u Crnoj Gori, a sledeća faza je da građane dovedemo u Televiziju. U pripremi je jedna emisija tog karaktera, nešto novo na medijskoj sceni Crne Gore. Stereotip je da javne ličnosti komentarišu aktuelna zbivanja, pa ćemo pokušati da razbijemo taj stereotip time što će o važnim temam za državu i društvo, svemu što je javni interes, govoriti običan čovjek. Mislim da ćemo tako uspjeti da vršimo zdravi demokratski pritisak na donosioce odluka koji su tu radi građana, jer javni servis bi trebalo da bude kanal građana do njih. Sada je na sceni nereverzibilan proces, građani samo slušaju šta kažu političari, pa je vrijeme da donosioci odluka čuju šta o svemu misle građani, šta je dobro, šta loše, šta im treba…
N.N. Krupni pomaci, još krupniji planovi a to zahtijeva velika sredstva. Kako planirate da usaglasite velike ideje sa, makar je takav utisak, sve dubljom ekonomskom krizom?
NM: Za trenutnu produkciju, na mjesečnom nivou, RTNK treba milion i 250 000 eura. Naravno, od osnivača SO Nikšić ne očekujemo sva ta sredstva, a i pokazali smo da smo sposobni da sami zaradimo dio novca koji nije mali i tako smo uspjeli da vratimo velike dugove. Međutim, očekujem a čini se da za to postoji podrška, da će u mjeri mogućeg budžet za RTVNK biti povećan. Cifre koje pominjem za neupućene djeluju nestvarno, ali kada ih uporedimo sa ostalim medijskim kućama to je više nego skromno. Na primjer, minut programa Televizije Nikšić osnivača košta 1, 9 eura, Gradske TV 4, 5, TV Vijesti 16, Prve 12, 2, Nove 13, 8 a RTCG za sva tri kanala 45, 79 eura.
Naš osnivač SO Nikšić prepoznao je i uvažio trud da se u svakom smislu podigne standard RTNK a usvajanje budžeta za sledeću godinu biće prilika da se poveća izdvajanje za tu kuću.
Inače, zadovoljan sam odnosom osnivača, imamo podršku i razumijevanje, a ključno je da su ljudi koji vode Opštinu shvatili da je Nikšiću potreban suštinski lokalni javni servis koji svaki građanin osjeća svojim, a ne partijska PIAR ispostava, kao što je to nažalost bilo.
N.N. Plan da Televizija stekne regionalni karakter zbunjuje građane. Šta to ustvari podrazumijeva?
NM: To znači da osim što imamo obavezu da pratimo dešavanja na teritoriji nikšičke opštine, imamo obavezu da se bavimo temama iz drugih opština, posebno onih koje gravitiraju Nikšiću-Šavnik, Žabljak, Plužine, Danilovgrad…
To znači da bi i te opštine trebalo da budu jedan od osnivača, i da u tim gradovima imamo dopisnike, improvizovane studije, da prenosimo npr. sjednice lokalnih parlamenata… Vjerujem, i važno mi je da vjerujem, da ćemo uspjeti…
N.N. Postoji li opasnost da bi u takvoj koncepciji Nikšić izgubio primat, odnosno da TVNK ne bude to zbog čega je osnovana?
NM: Razumijem taj strah, ali ukoliko budemo pravili regionalnu Televiziju plan je da otvorimo i drugi kanal što bi riješilo taj problem i donijelo brojne benefite. To bi bio jedinstven primjer na prostoru bivše Jugoslavije, a tako bi Televizija sačuvala autentičnost ali i osvojila novi medijski prostor.
N.N. Čini se da je Radio Nikšić ostao u zapećku?
NM: Kada sam došao bili smo u problemima i trebalo je napraviti prioritete, a s obzitom na ovovremenu prevlast televizije odlučio sam da počnemo od toga, ali Radio, a mislim da je to najčarobniji medij, nije zaboravljen. U narednom periodu pažnja će biti posvećena Radio Nikšiću koji i tehnički i kadrovski mora biti ojačan. To je sada, pored nove zgrade i opreme, veliki izazov. Za to očekujem podršku i mišljenje svih zaposlenih, da zajedno analiziramo šta treba uraditi da Radio zauzme poziciju koja mu i pripada.
N.N. Zapošljavanje mladih nephodno je, ali s obzirom na ekonomske prilike nije neumjesno pitanje kakav je njihov status?
NM: Mislim da je primjereniji termin angažovanje mladih, jer slijedim stav da se posao ne daje nego se uzima. Angažovano je desetak njih i svi su prošli istu proceduru. Prvo volontiranje kao provjera koliko su spremni da se posvete poslu, koliko vole i osjećaju novinarstvo, jer ako se neko bavi novinarstvom samo da bi dobio platu, a svejedno mu je gdje je zarađuje na pogrešnom je putu. Ovo je đavolski lijep posao, koji mora da se voli. Možda je ta čarobna dimenzija upravo u tome što je kod pravih novinara žrtva uvijek veća od nagrade. Dakle, niko nije dobio rješenje za stalno, biće raspisani konkursi i svako će imati priliku.
Tražili smo angažovanje dvadesetak pripravnika da damo mladima šansu, a onda shodno interesovanjima, kvalitetu zalaganju biće definisani i statusi. Sve je transparentno.
N.N. Prvo je bila sumnja da nećete doći na čelo RTNK, a sada je nevjerica da ćete ostati. Odnosno, čuju se komentari da ćete otići tamo gdje je izazovnije, primamljivije…?
NM: Ponuda je bilo i dalje su aktuelne da pređem u neke veće medijske kuće. Ali, ja držim do riječi, a dao sam riječ da ću u RTNK ostati dok zaokružimo ono što smo planirali. Sada me obavezuje najvažnije a to su zaposleni, jer osjetio sam da raste vjera u to da će RTNK postati ozbiljna medijska kuća u Crnoj Gori. Vratio sam se da u svom gradu ostavim trag i uradiću to na lično i zadovoljstvo svih zaposlenih, a nadam se i Nikšićana. A novčanik mi nikada nije bio ispred obraza.
Redakcija NN
