INTERVJU: MARKO KOVAĆEVIĆ, PREDSJEDNIK OPŠTINE NIKŠIĆ
Fotografija: Opstina Nikšić
– Često sam u prilici, kada razgovaramo o nekim predlozima za Grad, ili kada se nešto konkretno radi da od građana čujem – još od Bata Grujičića nije bilo to i to, evo sada ima… Mladost može da uradi dosta, i nije uvijek neiskusna. Uostalom, u nama postoji nataloženo iskustvo predaka koje nam pomaže u mnogim situacijama, kao i arhetipovi koji nam pokažu put kada se nađemo na nekoj raskrsnici, ili pred nekim izazovom, kaže Marko Kovačević, predsjednik opštine Nikšić, u razgovoru za Novine Nikšića, povodom dvogodišnjice rada nove lokalne uprave i njegovog preuzimanja funkcije Predsjednika opštine.
Sumiranje, analize, ocjene rezultata i učinaka gotovo je pravilo u Crnoj Gori, uglavnom, kada se obilježavaju neki datumi. Pa da ispoštujemo tu praksu, kako ocijenjujete dvogodišnji rad Lokalne uprave opštine Nikšić?
Za to je jedino mjerodavan sud građana. Mogu da kažem šta smatram da su uspjesi našeg rada, a mislim da je najveći politička stabilnost, odnosno to što nije bilo trzavica u koaliciji, jer koalicioni model vlasti nosi taj rizik. Ta stabilnost bila je dobra osnova da uspješno radimo. Nažalost, na državnom nivou nije billo tako, jer imamo pad vlade formiranje druge, gdje je parlamentarna većina često bila pod znakom pitanja… Stoga mislim da smo u protekle dvije godine, u prilično kompleksnom ambijentu, uspjeli da uradimo dobre stvari za naš grad i opštinu. Tvrdim da smo se trudili da uradimo najviše što je moguće, a moj utisak je da je moglo i više.
Znači li i to da je moglo više da je vlast na državnom nivou bila stabilnija, ili više i u uslovima te nestabilnosti?
Prirodno je da sa pozicije predsjednika oštine mislim da je moglo i više i bolje, naročito kada je riječ o infrastrukturnim projektima. Ipak, za to više neophodna je bila mnogo stabilnija politička klima. Stoga rezultate moramo analizirati u kontekstu sveukupnog ambijenta u Crnoj Gori. Tako posmatrani rezultati rada lokalne uprave su maksimalni. Naravno, tu ocjenu će relativizovati neko ko posmatra sa strane. Vjerovatno ima i onih koji misle da je moglo više i u tim okolnostima. Ali, istina je da smo uložili veliki napor i da su postignuti rezultati vidljivi.
U Crnoj Gori postoji stereotip da sijeda glava podrazumijeva mudrost i iskustvo. Prije dvije godine, kada ste izabrani za predsjednika nikšićke opštine, govorilo se da ste premladi za tako odgovornu funkciju. Uspjeli ste, relativno brzo, da prevladate tu „manu“. Kako?
Mislim da se to desilo zbog otvorenosti u komunikaciji i manifestovanju elementarne kulture u odnosu sa ljudima. Kao što je uvriježeno mišljenje da sa godinama obavezno dolazi mudrost, tako je u našoj sredini skiciran model profila predsjednika Opštine. Trudio sam se da budem onakav kakav sam inače, odnosno da ta funkcija ne promijeni moj karakter, niti model ponašanja. I da radim.
Mislim da je to bilo presudno za razbijanje tabua o “liku i djelu” Predsjednika opštine.
Mladost može da uradi dosta, i nije uvijek neiskusna. Uostalom, u nama postoji nataloženo iskustvo predaka koje nam pomaže u mnogim situacijama, kao i arhetipovi koji nam pokažu put kada se nađemo na nekoj raskrsnici, ili pred nekim izazovom.
Ima li u tome ulogu i opoziciono dugogodišnje iskustvo koje zna da bude plodotvorno i djelotvorno? Da li ste se za dvije godine, nekada pokajali za kritike koje ste upućivali tadašnjoj vlasti?
Naravno da postoje poteškoće na koje nailazimo u procedurama i samom radu, koje nijesmo bili u prilici da upoznamo kao opozicionari. I zbog toga je neophodno da se vlast, s vremena na vrijeme, mijenja da oni koje građani biraju za svoje predstavnike steknu iskustvo i vlasti i opozicije. Nema mnogo toga zbog čega bih se kajao. I kao opozicionar imao sam razumijevanja za neke stvari, a naravno da sada mnogo bolje razumijem neke probleme.
Na primjer, koliko činilaca utiče na efikasnost realizacije projekata, odnosno na mogućnost da neka ideja bude pretočena u djelo. Jer, mnogo toga ne zavisi samo od kvaliteta lokalne samouprave, volje i želje rukovodstva, ili predsjednika opštine, čak ni u situaciji kada se mnoge kockice poredaju. Ali, ukoliko je vlast nepromjenjiva, vremenom dolazi do demotivacije ljudi koji odlučuju o nečemu, a upravo to se desilo u prethodnom periodu- čovjek postaje dio kolotečine, a ne pokretač promjena.
Đorđije Bato Grujičić, a bilo je to prije pola vijeka, do danas je personifikacija uspješnog predsjednika opštine. Svako izgrađuje stil upravljanja gradom, a da li Vam je u nekim situacijama njegov način upravljanja bio putokaz kako bi trebalo?
Od kada znam za sebe, znam za Bata Grujičića, kao i to da je za vrijeme njegovog mandata urađeno dosta toga što i danas smatramo najvrijednijim u Nikšiću. Veoma često sam u prilici, kada razgovaramo o nekim predlozima za grad, ili kada se nešto konkretno radi da od građana čujem – još od Bata Grujičića nije bilo to i to, evo sada ima… Kada neko te sedamdesete i osamdesete prošlog vijeka pomene kao granične do kada se nešto dobro radilo za grad, intuitivno osjetim podudarnost u želji da se radi na dobro grada i građana. To što vi definišete kao stil upravljanja ja doživljavam kao odnos prema funkciji predsjednika i naravno gradu. I još nešto, te sedamdesete 20. vijeka bile su godine kada se izgrađivala osnovna infrastruktura u Nikšiću i kada je grad krenuo u razvoj… Ambijent koji smo mi zatekli, kada smo preuzeli vlast, bio je sličan, naravno razlozi za to bili su druge prirode. Nakon višedecenijske stagnacije i propadanja Nkšića, počela je izgradnja. Takva situacija je, u političkom smislu, prednost, jer je svaki potez u gradu vidljiv. Recimo, teže će se u Podgorici prepoznati učinak nove vlasti, jer tridesetak godina sve je koncentrisano u Podgorici, a Nikšić je jednostavno zaobilažen.
Ono što je nevidljivo, a to su procedure do početka vidjivog, zahtijeva dosta vremena. Od vidljivih poteza koji je najvažniji?
Na primjer, u privredi, iako upravo taj sektor izlazi van okvira lokalnog, ali je poluga sveukupnog razvoja – osnivanje firme Solar gradnja pun je pogodak, ali vraćanje Žejezare Nikšiću i Crnoj Gori ima posebnu vrijednost.
Željezara je postala dio Elektroprivrede, najuspješnijeg sistema u Crnoj Gori. Uostalom to je priča o budućnosti Crne Gore, jer to je naš najvrijedniji resurs.
Željezara je vraćena Nikšiću, ali kao sistem koji proizvodi i usisava za sada brojne ideje ne samo iz svijeta biznisa. Šta vidite kao realnu opciju, a šta kao traganje za idejama?
Čitav taj kompleks prevazilazi onu priču o Željezari koja je nekada bila privredni gigant, a upravo je to za Nikšić važan detalj, jer omogućava dolazak novih investitora. Taj kompleks je relativno uređen prostor gdje su stvoreni preduslovi za različite biznis varijante, jer je definisan kao biznis zona što podrazumijeva olakšice za buduće investitore. Postoji zainteresovanost nekih da odaberu tu lokaciju za novi biznis, premiještanje postojećeg ili otvaranje nove filijale. Naravno, reciklažni centar je važan dio te priče. On bi bio u dijelu Željezare a ne, kako su pojedini pogrešno shvatili, u čitavoj Željezari. U poslednje vrijeme razmišljamo i o tome da novoosnovana firma EPCG Željezara bude nosilac tog posla… Tako da vidim Željezaru kao kompaniju koja će razvijati osnovnu djelatnost baziranu na proizvodnji električne enegrije iz raznih izvora, sa podkonstrukcijama solarnih panela, koji će se tamo proizvoditi i sa solarnim elektranama koje će se tamo napraviti. To je plan za tekuću godinu. Tako će čitav taj ambijent biti povoljan za dolazak investitora, i za ulazak u aranžmane sa njima, a samim tim za otvaranje novih radnih mjesta. Neki od tih aranžmana su blizu realizacije, ali za publikovanje treba sačekati da se sve usaglasi.
Znači kapaciteta ima mnogo, Željezara nekada fabrika za poštovanje, sada je kompleks za poštovanje koji nudi brojne mogućnosti. Oni koji su mislili da je loše da se Željezara vrati Crnoj Gori, pogriješili su. Lokalna uprava ima obavezu da riješi stambeni problem onih koji se nalaze u objektima na zemjištu Željezare – u “Zverinjaku”, naselju Budo Tomović, djelu Rubeža… To nije bilo moguće kada je Željezara bila u vlasništvu stranaca. Planirano je da rješenje bude izgradnja stambenih kompleksa.
Koliko je ta priča izvjesna?
To je sada na nivou ideje, ali postoji riješenost da ta ideja bude realizovana. Pogotovo što bi čitav taj ambijent trebalo da izgleda drugačije, i izvjesno je da će tako i biti, jer u neposrednoj blizini biće lociran izraelski BIG, bivši Delta siti.
Znamo da je upravo tako u Podgorici posijano sjeme iz kojeg je iznikao Siti kvart. Očekujem da će ubrzo biti raspisan konkurs za idejna rješenja za izgradnju tog stambenog naselja.
Da li je izgradnja reciklažnog centra u tom kompleksu sada izvjesnija?
Taj projekat, kao regionalni centar, pokrenut je u vrijeme jedne vlade a nakon pada te vlade sledeća nije pokazala interesovanje za dalju analizu tog predloga, ali jeste za sanaciju Mislovog dola. Na osnovu studije predložene su bile nekolike lokacije za izgradnju centra, ali iskustvo iz drugih sredina govori da bi u svim slučajevima problem bio otpor mještana. A kada je Željezara vraćena Državi na pomolu je pravo rješenje. Jer, Željezara već ima svoj otpad, koji je mnogo teži za tretiranje od onog na Mislovom dolu. Sada je na sceni izbor modela gradnje, razgovori sa potencijalnim partnerima a tražimo investitora iz te oblasti koji posjedje svoju mehanizaciju i opremu i da potpišemo ugovor o tretiranju otpada, naravno uz poštovanje svih ekoloških standarda.
Ponavljam u opticaju je i mogućnost da EPCG Željezara bude nosilac tog posa.
Tretiranje otpada po standardima bitan je činilac za očuvanje životne sredine, ali i za uređenje prostora. Za dimenziju uređenje prostora, kojoj treba dodati i funkcionalnost, važnu ulogu ima i izgadnja infrastrukture. Da li je u toj oblasti dvogodišnji bilans pozitivan?
To je posebna priča koja zaslužuje detaljniju analizu. Jer, toliko je urađeno za relativno kratak period i u oblasti nisko i visokogradnje da je teško i taksativno pobrojati projekte, a opet nije dovoljno. U ruralnim područjima i prigradskim mjesnim zajednicama uređivali smo putnu infrastrukturu, a u gradu kvartovske površine. Asfaltirano je oko 50 kilometara puteva na seoskom području, a nedavno smo asfaltirali preko 8 kilometara, dominantno u Gornjem Polju. To nije bilo planirano, ali kada su nas iz te mjesne zajednice upoznali sa problemima odlučili smo tako, i sada nam je drago. Za tu vrstu radova važna je saglasnost svih stanara i riješeni imovinsko pravni odnosi. Radovi u Širokoj ulici, u Dragovoj Luci, teku po planu i planiramo da, u dogovoru sa stanarima, ta ulica dobije ime koje bi bilo znak zahvalnosti donatoru-gradu Beogradu. Priču o asfaltiranju puteva do Kapetanovog jezera, Maočići-Vilusi, pa adaptaciji puta Kuside-Trepča-Muževice-Dubočke – Crni Kuk, kao i djela puta Lukovo-Dragovoljići… arhivirali smo, jer stižu drugi projekti. Završen je tender za nastavak asfaltiranja puteva na ruralnim područjima. U oblasti niskogradnje kao prioritete odredili smo na selima uređenje putne mreže, a u gradu kvartovskih površna. Biću zadovoljan ukoliko svake godine uredimo dva ili tri kvarta, a taj posao završen je u Vučedolskoj i Njegoševoj, u toku su radovi u Grudskoj Mahali a ubrzo bi mašine trebalo da uđu u kvart između ulica Narodnih heroja i Karađorđeve. Izvjesna je obnova infrastrukture na igralištu u gradskom parku, a premještanje postojeće u Staru Varoš.
U tom djelu važnu ulogu igra i obnavljanje javne rasvjete, zamjene postojeće rasvjete led svjetlosnim izvorima, što je urađeno po esko modelu, odnosno taj projekat se finansira od ušteda. Instalacije se mijenjaju gdje se ukaže potreba, jer u nekim kvartovima, zbog dotrajalih instalacija, rasvjeta slabije funkcioniše.
Kada je riječ o dotrajalosti i lošem funkcionisanju nemoguće je zaobići gradski vodovod?
To je nesporno, i planirana je rekonstrukcija gradskog vodovoda. Tokom ove godine očekujemo izradu projekta kako bi ga sledeće kadidovali za sredstva iz državnog kapitalnog budžeta. Naravno, i u lokalnom budžetu biće planirana sredstva za tu namjenu kako bi, konačno, bio riješen problem vodosnabdijevanja u ljetnjem periodu u nekim mjesnim zajednicama… Nadamo se da će, uz angažovanje Nacionalne jedinice za implementaciju projekata iz oblasti komunalne djelatnosti i zaštite životne sredine PROCON, biti riješen dio tih problema. Preduzeće Vodovod bilo je u katastrofalnom stanju, bilo je čak predloga za uvođenje stečaja, ali izabrali smo rad. I stanje je znatno bolje. To važi za svako preduzeće i svaku djelatnost.
Svojevremeno je u Nikšiću bila aktuelna priča ne malog broja građana da bi bili zadovoljni vlašću koja bi uredila fasade što je bila aluzija na katastrofalno stanje stambenog fonda. Da li zbog toga, ili nečeg drugog ova vlast je uređenje grada počela upravo tim projektom, ali se desio zastoj. Zašto?
Uređenje fasada jeste bio prvi konkretan angažman nove vlasti u sveri uređenja grada, a u tom angažmanu opština je bila u ulozi partnera stanara zgrada. Na taj način uređena je fasada solitera na autobuskoj stanici i želimo da taj primjer bude reper. U budžetu imamo 100000 eura opredjeljenih za nastavak radova po dosadašnjem principu, ali procedure su spore, a realizacija teška. Nekada stanari nemaju mogućnosti da obezbijede dio sredstava, pa smo odlučili da, od sledeće godine, promijenimo koncept. Naime, po tom konceptu opština bi bila nosilac projekta, odnosno finansijer za uređenje fasada na zgradama u užem gradskom jezgu.
Čini se da je adaptacija i rekonstrukcija objekata ništa lakši posao od izgradnje novih. Šta rezultati kažu u oblasti visokogradnje?
Bez dileme uređenje prostora Doma revolucije najbitniji je projekat, jer se time obezbijeđuje infrastruktura za određene djelatnosti. Istovremeno se taj kompleks, koji je decenijama bio asocijacija za incident u prostoru, privodi namjeni. Izgradnja prostorija za RTV Nikšić u završnoj je fazi, a u drugoj polovini godine trebalo bi da počne realizacija projekta konferencijske sale čija vrijednost je milion eura. Kada je Demokratski front podnio amadmane za izgradnju multifunkcionalne sale, motiv koji me lično vodio ka toj ideji je da se maturske večeri, kao jedan od simbola Nikšića, vrate u centar grada. Završetkom tih projekata konačno će Dom revolucije napustiti aforizam Duga Krivokapića o gradnji Skadra na Bojani u Skadarskoj ulici. U oblasti visokogradnje važan projekat je izgradnja Vatrogasnog doma, rekonstrukcija stadiona Sutjeske, a lično imam posebnu emociju prema planiranoj gradnji zgrade Filološkog fakulteta.
Zašto baš Filološkog fakulteta ?
Mislim da za grad posebnu važnost ima izgradnja objekta Filološkog fakulteta. Prije deset godina postojao je projekat, neko ga je stavio u fioku, a spekuliše se da iza toga stoji stara ideja da se Filološki fakultet izmjesti iz Nikšića. Projekat je pronađen, ali nije bio kompletan pa su uslijedili problemi sa revizijom. To je kao kofer sa duplim dnom, kad dođemo do rješeja pojavi se novi problem, ali sada sam siguran da je put pronađen i da ćemo, još u ovoj godini, početi tu važnu gradnju. Rekao bih i ranije, ali ne znam da li postoji još neka mogućnost opstrukcije. Takođe smo amandmanski djelovali i u budžet uvrstili projekat izgradnje novog Studentskog doma. Projekat će biti završen u ovoj godini, kako bi u narednoj bio kandidovan za sredstva iz državnog kapitalnog budžeta. Neophodno je da studenti dobiju dobre uslove za studiranje, a da se oni koji se bave hotelijerstvom uključe u tržišnu utakmicu.
Tržišna utakmica nije, smatraju poznavaoci tih prilika, plodno tlo za kvalitetan kulturni proizvod. U Nikšiću vrvi od dešavanja iz kulture, ali ne može se povući znak jednakosti između “proizvodnje” i „ugošćavanja” proizvoda u toj oblasti. Da li su se probudili naši stvaraoci?
Reprezentativan primjer za to je Nikšićko pozorište. Ta institucija konačno zapošljava i glumce, jer pozorište bez ansambla nije pozorište. U produkciji te kuće urađene su nekolike kvalitetne predstve, a vrata su otvorena za mlade glumce iz drugih sredina.
Zahumlje plasira uspješnu priču u svim segmentima, a JU Muzeji i galerije za pun angažman čeka završetak rekonstrukcije Dvorca. Lokalna uprava takođe čeka završetak tih radova kako bi realizovala projekat uređenja dvorišnog prostora. I pored neprimjerenih uslova Muzeji i galerije su uspjeli da ostvare važne projekte poput saradnje sa Legatom Petar Lubarda iz Beograda. U kontekstu priče o vraćanju ugleda zdanju izuzetnih arhitektonskih kvaliteta – Dvorcu kralja Nikole pomenuću, ovoga puta u simboličkoj ravni, i vraćanje FK Čelik Nikšiću.
Simbolično je, jer vratila se Željezara, FK Čelik a mogao bi i KUD Čelik.
Da li je to aluzija na to da se Nikšić vraća industriji?
To bih uporedio sa odnosom Beograd – Novi Sad. Nikšić može opet da bude industrijski centar, grad kulture i sporta, a tome bih dodao i turistička destinacija, jer i pored tridesetogodišnjeg propadanja, Nikšić je ostao grad. Bitno je zaustaviti dalji odlazak mladih.
Raduje i obećava podatak da je u Nikšiću za godinu, od juna 2021. do juna 2022. zaposleno 3000 ljudi, a od juna 2022. do 1.maja 2023. još oko 950. Dakle za dvije godine našeg mandata skoro je 4000 novozaposlenih u Nikšiću.
Opšitina i grad Nikšić imaju kapacitete da se vrati industrija, osnaže turizam i poljoprivreda, zadrži ugled grada kulture i sporta, i očuvaju i valorizuju prirodne ljepote. Nikšić je sedamdesetih i osamdesetih prošlog vijeka dominantno bio industrijski grad i nije koristio ogromne potencijale za razvoj drugih oblasti.
Da se našalim – ovih dana na društvenim mrežama aktuelan je klip – Nikšić je država.
Taj podatak o 4000 zaposlenih pojedini dovode u pitanje?
Vlasnici ugostiteljskih objekata ga sa zadovoljstvom potvrđuju, jer su svjedoci tome da se platežna moć naših sugrađana povećala. To su inače zvanični podaci Monstata i Zavoda.
Samo u firmi Solar gradnja, koja je pokretač te priče zaposlen je veći broj radnika, a u analiziranom periodu neke firme su sjedište iz Podgorice premjestile u Nikšić, neke su otvorile svoje filijale, a lanac marketa posledično se širi… Zavod za zapošljavanje je saopštio da je stopa nezaposlenosti u Nikšiću smanjena za 25 posto. Očekujemo snažniji trend zapošljavanja, jer se nakon perioda koji je analizirao Monstat desila Željezara, Beluga Montenegro, Lidl, Big, Vaikiki… krenulo je pozitivno, ali i dalje je veliki broj nezaposlenih. To će, iako oblast zapošljavanja nije direktno vezana za lokalnu upravu, biti najrelevantnija ocjena za sve što radimo u Nikšiću i za Nikšić.
Ta sve češća priča o razvoju turizma u Nikšiću postavlja pitanje o kojem vidu turizma je riječ?
Može kulturni, jer Nikšić ima reprezentativne festivale i manifestacije, sportski jer ima dobru infrastrukturu, ali ruralni turizam ima najviše šansi. Imamo divna sela i imamo šta da ponudimo. Kao primjer, navešću zaleđe Boke kotorske, prostor koji može da učini kompatibilnom ponudu sa ponudom na primorju. To je gotovo jedinstvena mogućnost da turista, u jednom danu, može da bude i na planini i moru, odnosno da se iz urbanog kompleksa, za pola sata nađe u autentično-tradicionalnom.
Uređenje grada je opipljiva kategorija izložena sudu javnosti, kritici i pohvalama, ali niz je svera gdje je mnogo teže, u našim uslovima, napraviti kvalitet. Na primjer, funkcionisanje lokalnog parlamenta, koji mnogi navode kao primjer?
Trudili smo se da uvažimo inicijative svih koalicionih partnera pa i inicijative koje su dolazile iz opozicionih klupa. Kao koalicija funkcionišemo fantastično, ali postižemo i razumijevanje sa opozicijom. Postigli smo potpunu saglasnost da slava grada bude Sv. Vasilije Ostroški što je pokazalo da smo u suštini svi Nikšićani, a tako bi trebalo. Kasnije, kada se na poslednjoj sjednici glasalo strukture iz Podgorice uticale su da opozicija u krajnjem ne podrži taj predlog. Uvijek će biti razlika, i treba da ih bude, i neka svako slobodno iznosi svoja mišljenja, ali siguran sam da su neki prije nas mnogo bolje znali, ko su Nikšićani.
Da li građani kvalitet ovdašnje gradske vlast više komentarišu na osnovu urađenog, ili na osnovu partijske pripadnosti?
Ja bih rekao da smo toliko toga uradili da vrednovanje rezultata polagano pobijeđuje političke predrasude. I procesi na državnom nivou pokazuju da građani traže i vrednuju rezultate. Čini mi se da sve češće, iako još uvijek stidljivo, građani koji pripadaju drugim političkim opcijama odaju priznanje lokalnoj upravi za trud koji ulaže i rezultate koje postiže.
Oni koji racionalno razmišljaju o ulozi vlasti rekli bi da je upravo to, što su sve brojniji oni kojima za ocjenu kvaliteta politički predznak nije presudan, najveći uspjeh, a koje Vi projekte od realizovanih i od planiranih kandidujete za najvažnije?
To je relativno, jer za nekoga mali za drugog je najvažniji projekat. Ja bih od realizovanih odabrao poboljšanje putne infrastrukture na ruralnom području i vraćanje Željezare gradu, a od planiranih projekat izgradnje zgrade Filološkog fakulteta. Željezara i Filološki fakultet baza su za mnogo važne nadgradnje svega ostalog i za budućnost Nikšića.
S.V.
