Piše: mr Željko Rutović
Kao nikada u istoriji čovječanstva zaštita ličnih podataka danas predstavlja globalni izazov savremene civilizacije. Doba naprednih „pametnih” tehnologija, vještačke inteligencije, algoritama i velikih baza podataka otvorilo je neslućene mogućnosti ranjivosti ličnih podataka kao osnovnog ljudskog prava. Gotovo kao da je ta ovovjekovna tehnologija uvijek korak ispred standarda, regulacije, normi koji bi trebali da štite ovo pravo. Interesi uzurpacije čovjekove privatnosti mnogostruki su — dominantno komercijalni, no ne manje i politički, bezbjednosni, psihološki… sa raznim modelima inženjeringa, manipulacije i uticaja na kolektivnu svijest.
Sumarno, mnogo razloga za napredna društva koja drže do principa demokratije i individualnih prava i sloboda da ove probleme postave visoko na listi prioriteta svoje javne agende.
Normativno-institucionalna zaštita uz održivu edukativno javnu i medijsku svijest osnovni je korak na ovom putu, posebno društava u tranziciji ka porodici evropskih naroda. Da, jer svrha ovog prava jeste zaštita čovjeka, njegovog identiteta i osnova njegove privatnosti.
Ne treba ovim povodom posebno govoriti koji je red posljedica kada se ovo pravo zbog raznih interesa i ciljeva obesmisli. Obezmišljavanje tog prava u eri „postprivatnosti” obesmišljava i sam koncept — fundament slobodnog društva i slobodnog građanina.
Želeći da da svoj institucionalni doprinos, između ostalog, Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, odlučila se na izradu — publikovanje ovog štiva kao jednog od okvira za praktično promatranje predmetne teme. U tom smjeru konkretne odluke, mišljenja, rješenja i stavovi Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (u periodu 2022–2025) imaju za cilj kako praktično-pravno-edukativni momenat tako i okvir mogućeg panela za dijaloško javno promatranje lica i naličja, norme i prakse u zaštiti podataka o ličnosti. Priređivač se u strukturi izrade rukovodio konvergentnim pristupom u tretiranju ovog fenomena — zaštita ličnih podataka i nadzora nad ovom oblašću kao i problematizovanje materije iz ugla Zakona o slobodnom pristupa informacijama. Pritom tematski se rukovodio selekcijom šireg spektra tema i pitanja koji kao takvi predstavljaju modul sveobuhvatne percepcije tretirane publicističke teme. Djelatni i praktični uzusi bazirani su kako zaštitom privatnosti, tako i procjenom testa štetnosti iz ugla, a shodno demokratskom društvu, uravnoteženog balansa između javnog i privatnog interesa. Ova ili ove studije slučaja ostaju ne samo kao trajan dokument zanimljiv za tumačenje i studiranje sa neke udaljene distance, već i debatni najširi aktuelni momentum u kojem korporativni, globalni digitalno-informacioni mastodonti poništavaju čovjekovu privatnost ostavljajući ga usamljenog pod naletima sve veće pošasti vijeka „algokratije” u kojem vještačka svojim sofisticiranim mehanizmima sve više ugrožava prirodnu inteligenciju. Primjera i alata je mnogo. Algoritamsko profilisanje čovjekove ličnosti zarad političkih i neovlašćeno korišćenje njegovih ličnih podataka posredstvom društvenih mreža zarad finansijskog interesa, samo su neki od paradigmatičnih, negativnih primjera ovog suštinski eksponencijalno tehniciziranog vijeka velikih baza podataka u okviru kojih je čovjek pred permanentnim izazovima i opasnostima.
No, kako god i koliko god bila ta sfera napetosti između privatnog i korporativnog interesa — država, društvo i institucije, dužne su činiti pro-aktivnim svoje postupanje u skladu ne samo sa najvećim standardima već i etičkim samoregulatornim i naravno pravno-regulatornim principima zaštite privatnosti i zaštite čovjekovog dostojanstva.
U tom duhu promatramo i ovu publicističku jedinicu koja daje spektar markantnih pitanja zaštite ličnih podataka.
Konačno, ovo štivo između ostalog je i kulturološko-civilizacijski doprinos afirmaciji demokratije, ljudskih prava i slobode pojedinaca kao temeljnih vrijednosti kome su napredna prosvijećena društva posvećena.
