Ovaj orah je podigao moj prađed Andrija Mašanov Vujačić 1899. godine. Po nekom starom običaju oko oraha je zakopano dosta predmeta od kože kao i starog gvožđa, opanaka, kopčeva, čivija, potkovica i slično.
Valjda mu je tako dato dosta potrebnih mineralnih materija. Ovo se pokazalo kao uspješan poduhvat jer se drvo veoma sporo razvilo.
Veliki orah, kako ga mi zovemo (Ivanov orah danas) nije samo obična biljka, već je svojstven svjedok raznih događaja koji su se tu dešavali i kad bi mogao ispričati veliku priču, ali o tome nekom drugom prilikom. Samo ću još reći da me je prije par godina srela jedna žena koja više ne živi u Nikšiću i sa nekim zanosom pitala da li je to moj orah. Kad sam potvrdno odgovorio, rekla je da je i nju i njenu porodicu taj orah prehranio za vrijeme ratnih dešavanja devedesetih godina.
Izvještaj: Običan orah naučnog naziva Juglans regija može dostići visinu 25 do 30 metara, prečnika stabla najčešće 1 do 2 metra. Jednolična je biljka, što znači da nosi muške i ženske cvjetove. Muški cvjetovi se pojavljuju prije listanja obično u aprilu a ženski nakon listanja obično u maju. Plod je koštunica 3-5cm veličine, zri u septembru. Može da dostigne starost do 400 godina u našim krajevima. Neki izvori navode da je primjerak u Italiji zabilježen dostigao visinu do 37m a u Gruziju 29m. Običnim stablima najveći do sada zabilježeni je obima 3,5 do 9m, prečnika 2,87m.
Orah u Rastocima (Ivanov orah) u Nikšiću je zasađen prije 126 godina a prečnik se mjeri u prsnoj visini 140cm a on u obimu iznosi 4,80m a prečnik je 1/3 od obima. Postupak zaštite za izradu studije podrazumijeva podnošenje zahtjeva nadležnoj Agenciji za zaštitu životne sredine, koja daje stručno mišljenje i ako zaslužuje neko prirodno dobro ili objekat da se stavi pod zaštitu, onda se poslije izrade studije zaštite predlaže opštini, na skupštine opštne donese Odluku o stavljanju pod zaštitu (po prvobitno pridobijenoj saglasnosti i mišljenja nadležnih ministarstava). Vuković Boro diplomirani biolog, rukovodilac odjeljenja za zaštitu životne sredine, Sekretarijat za uređenje prostora i životne sredine, Sektor za zaštitu životne sredine Nikšić Crna Gora.
Ovako skromna priča Ivana Vujačića inače profesora matematike, koji već više decenija sa porodicom suprugom, sinom i kćerkom živi na imanju svojih predaka dobro poznatih u Crnoj Gori i Nikšiću. Čuvena Rastočka porodica Vujačića profesora prestižnih fakulteta u Nikšiću i Podgorici, meni ostavlja prostora da evociram uspomene. Neću pominjati priče i večeri poezije koje su se dešavale pod Ivanovim orahom.. to ne bih ni mogao, to mogu jedino Slobo i Momo. Vujačić sa njegovim studentima u onom vremenu.
Dr. Lidija Vujačić je neizostavna, inače njen naučni nivo tretira se na svjetskom niovu što potvrđuje CV.
Ivanov orah se nalazi na samom ulazu u donji dio imanja, a donji i gornji dio imanja dijelio je put kojim smo išli da se kupamo na Manitovac. Mada prije toga prolazeći kroz potok Vujačića morali smo obratiti pažnju na orah, nešto niže na šljive i jabuke koje su i zelene bile dobre za pojesti. U to vrijeme orah je bio velik i razgranat, najljepši je kad plod počne opadati, bio je krupan, lijep za pojesti. Kao prijatelj porodice Vujačić tada a i danas pitao sam se, kako se odužiti Ivanovom orahu.. Toga dana prolazeći kroz potok učinje mi se da za sve te godine prolazeći pored oraha da je on izrastao u najveći orah koji sam ja vidio…
Čudo se desilo, fotografisao sam Ivanov orah, stablo i grane… Utisak nijesam mogao da sakrijem, svratih kod Ivana. Ispred, nekad stare kuće predaka, Ivan je izgradio sa svojom familijom novu lijepu kuću i novi veliki sto koji je on pravio od drveta.. I kao nekad stiže boca i poče priča o orahu. Bila je ovog puta d omaća pa se sjetih koja se rakija ispekla iznad oraha… rekoh Ivanu nije ni čudo što je ovoliki izrastao koliko je poreklo otpada ka njemu još ako se koji kazan rakije prosuo… Ivan se nasmija, reče popio ih je moj orah na tone… Nadam se uspješna priča, orah je dobio ime Ivanov orah a stručna kritika je dodala nadimak kapitalac…
Tekst napisao Vojinović Vukota
