Generacija za pamćenje Reviewed by Momizat on . Grad Nikšić koji je u nekolika navrata mijenjao naziv, a zbog svog geografskog položaja bio je glavna raskrsnica puteva koji su vodili od istoka prema zapadu. O Grad Nikšić koji je u nekolika navrata mijenjao naziv, a zbog svog geografskog položaja bio je glavna raskrsnica puteva koji su vodili od istoka prema zapadu. O Rating: 0
You Are Here: Home » Slajdovi » Generacija za pamćenje

Generacija za pamćenje

Grad Nikšić koji je u nekolika navrata mijenjao naziv, a zbog svog geografskog položaja bio je glavna raskrsnica puteva koji su vodili od istoka prema zapadu. Od male kasabe prerasta u urbano naselje i daljim razvitkom u jedan od najvećih gradova u onoj „bivšoj“ Jugoslaviji prepoznatljiv po Nikšićkom pivu i Željezari.

Mada, od osnivanja fudbalske igre u našem gradu još davne 1920. godine i stvaranjem fudbalskih klubova naš grad ima zapaženu ulogu kada je riječ o fudbalskim klubovima tog vremena. Međutim, u novije vrijeme sportisti su pronosili slavu svog grada veoma uspješno, jer je Nikšić grad sporta i velikih sportskih dostignuća, kako u pojedinačnim tako i  u kolektivnim sportovima. U pojedinačnim sportovima slavu grada su pronosili  najviše džudisti, bokseri i karatisti, a u kolektivnim: rukometaši „Sutjeske“ a najviše fudbaleri „Sutjeske“.

Davne 1945. godine formirana je skupština kluba, na kojoj je usvojeno ime Sutjeska. Od tog datuma pa sve do danas nosi sa ponosom svoje ime uz razumne uspone i padove koji su neminovni u sportu. Istina je da je Sutjeska postala 1964. godine prvi put prvoligaš,  ali „zlatnu“ generaciju igrača Sutjeske koja je ušla u Prvu Saveznu ligu sezone 1971/72. pamte stariji navijači ovoga kluba. Bila je to najburnija epoha navijačke groznice i ljubavi prema svom klubu koju su zaslužili igračiigrači „Sutjeske“ ulaskom u Prvu Saveznu ligu.

Novine Sut (2)

Ipak, ja ću najmjerodavnije opisati jednu generaciju mladih fudbalera „Sutjeske“ koja je takođe proglašena „zlatnom“ jer je daleke 1976. godine, u SFR Jugoslaviji osvojila prvi put u istoriji kluba i države Crne Gore prvenstvo Jugoslavije u omladinskoj konkurenciji.

Kao prvaci Crne Gore koju titulu smo ostvarili kroz takmičenja na Republičkom nivou, a onda smo morali turnirskim načinom takmičenja da nastavimo kvalifikacije po grupama.

Put do finalne utakmice bio je veoma dug, prvo kroz prvenstvo omladinske lige Crne Gore, pa smo kao prvaci Srednje regije razigravali na turniru u Bijelom Polju juna mjeseca 1976. godine, gdje smo pobijedili „Budućnost“ iz Podgorice (tadašnji Titograd), „Rudar“ iz Pljevalja i „Radoje Dakić“ takođe iz Podgorice (tadašnjeg Titograda), i tako stekli uslov za razigravanje na Saveznom nivou Jugoslavije. Najbolji proglašen igrač ovog turnira bio je Milun Petković.

U polufinalnom turniru na Saveznom nivou koji je bio organizovan u Nikšiću učestvovali su klubovi: „Olimpija“ iz Ljubljane, „Vardar“ iz Skoplja, „Đakova“ iz Đakovice i „Sutjeska“ iz Nikšića. Ekipu „Đakova“ savladali smo rezultatom 5:0, „Vardar“ 4:1 i „Olimpiju“ 3:0. Za najboljeg igrača ovog turnira je proglasen Miomir Mićo Bakrač.

Na drugom polufinalnom turniru koji je bio organizovan u Zenici (Bosna i Hercegovina) pobjednici turnira su bili omladinci zagrebačkog „Dinama“.

Kao pobjednik turnira u Nikšiću ekipa „Sutjeske“ i pobjednik turnira u Zenici ekipa „Dinama“ po propozicijama tadasnjeg takmičenja trebaju da odigraju dvije utakmice, jednu u Zagrebu i drugu u Nikšiću. Voljom žrijeba prva utakmica je odigrana u Zagrebu na stadionu „Maksimir“, kao predigra prvenstvene utakmice Prve Savezne lige između „Dinama“ i „Crvene Zvezde“ iz Beograda pred 30 hiljada gledalaca. Na toj utakmici pobijedili smo zagrebacki „Dinamo“ rezultatom 2:0, a golove su postigli Vukosav Vule Zeković i Nikola Peco Rakojević.

Za nedelju dana u Nikšiću je odigrana revanš utakmica ova dva kluba i rezultat je bio 1:1.

Nakon neriješenog rezultata u Nikšiću ekipa „Sutjeske“ je osvojila titulu omladinskog prvaka Jugoslavije i to je bio ujedno i najveci uspjeh do tada nikšićkog i crnogorskog omladinskog fudbala.

Možda je važno spomenuti imena ove „zlatne“ generacije omladinaca Sutjeske osvajača vrijednog i značajnog trofeja ostvarenog 1976. godine, a to su: Zoran Nikitović, Miodrag Ljaka Bakrač, Zoran Zoja Vorotović, Dragan Bof Bošković, Milan Šule Delić, Slobodan Slobo Rojević, Milun Petković, Miomir Mico Bakrač, Vukosav Vule Zeković, Stanko Dumnić, Nikola Peco Rakojević, Pero Giljen, Dragoljub Pantić, Dragan Pike Tomanović, Zoran Međedovic, Miodrag Mijo Bajević i Zoran Bigović.

U tom vremenu u SFRJ  prepoznatljiva je bila „Sutjeskina“ škola fudbala, za mlađe kategorije. Taj uspjeh se prvenstveno zasnivao na dugogodišnjem pedagoškom i stručnom radu baš sa mlađim kategorijama,  sa tvorcem ove „zlatne“ generacije a i mnogih drugih generacija na čelu sa Milanom Mikom Kaljevićem.

Pokušao sam oživjeti uspomenu na davno zaboravljeno vrijeme i usjeh ove „zlatne“ generacije, za podsticaj ovim mladim naraštajima koji sada nose dres „Sutjeske“, da imaju motiv više, i prikazati klub i sebe u što boljem i trajnijem sjecanju za naredne generacije jer tako se piše istorija svog kluba. Uspjeh je zajednički, nije pojedinac u primatu već klub „Sutjeske“ sa svijetlom tradicijom generacija i generacija koje su nastupale na velikoj sceni igrajući za boje svog kluba.

Napominjem, da ima generacija koje zavrjeđuju pohvale za uspjehe ostvarene u klubu igrajući za „Sutjesku“ i koji se takođe dobro pamte i ne mogu izblijeđeti.

Takođe, nekada je bila čast igrati za ekipu „Sutjeske“ i nositi njen dres, ali se veoma teško dolazilo do prvog tima, jer su to bili provjereni i dokazani igrači tog vremena.

Piše: Milun Petković

About The Author

Number of Entries : 583

Comments (4)

  • Blazo Bojic

    Hvala na divnom podsjecanju.
    Kad je o ovoj generaciji rijec, srecan sam sto sam kao devetogodisnjak i sin vodje puta Petra-Raca Bojica imao priliku da putujem sa ekipom na Kvarnersku Rivijeru 1977 godine. U grupi u Opatiji smo igrali sa Milanom, Opatijom i Leeds Unitedom i kao prvi prosli dalje. Cetvrtfinale smo igrali u Labinu i posle 0:1 uspjeli da se vratimo i pobijedimo sa 2:1. Polufinale, pred punom Kantridom u predigri meca Rijeka-OFK Beograd u kome je Davor Desnica dao divan gol iz slobodnog udarca (moja prva prvoligaska utakmica). Teska utakmica protiv Hajduka sa bracom Vujovic u postavi zavrsena je nerijeseno. Duga serija penala za finale, puno neodgledanih zbog uzbudjenja i na kraju 13:12 sa Hajduk. U borbi sa trece mjesto smo bili bolji od Sarajeva sa 3:2, golom u poslednjim trenucima, nevjerovatni Pero Giljen na golu. Bilo je to vrijeme divnog amaterizma, ti momci su zivjeli za Sutjesku.
    Za mene je to bilo iskustvo kojim je poceo moj sportski zivot, koji traje do danas.
    Blazo Bojic, Beograd

    Odgovori
  • Veso Vojičić

    Sve pohvale za članak o ovoj zlatnoj generaciji, naveli ste sve što je trebalo, i sve je tačno. Jedina mala greška vam se potkrala (vjerovatno nenamjerno), tvorac ove zlatne generacije, kao i mnogih drugih, koje se nijesu okitile zvaničnim peharima, ali su bile u onoj velikoj državi prepoznatljive, uključujući i omladinsku školu FK Sutjeske, je Milan Mika Zirojević. Ilija Iko Kaljević je vodio prvi tim Sutjeske 74./75. kad smo ispali iz prve lige i kad se, ne volim da koristim ovaj izraz, raspala ona zlatna generacija (Ađanski, Stanišić, Gardun, Međedović, Grahovac, Đurović, Kovačević, Bokan, Tibljaš, Zeković i Samatović). Oni su skoro svi otišli na svoju stranu, osim Baje Samatovića i polako su u tim upadali mladi igrači iz ove zlatne omladinske generacije.
    Pozdrav vama Blažo, iako vas ne poznajem, ali sam bio dobar prijatelj sa vašim ocem, a inače su mi i majka i sestra radile sa njim u banci. Veso Vojičić

    Odgovori
    • Ratko Knezevic

      Hvala Gospodine Vojiciu na ovom podsjecanju kakva je to bila generacija Sutjeske koju pominjete u svom komentaru. I dan danas mislim da je to, tada, bio jedan od najboljih jugoslovenskih timova, bez obzira kakvu je srecu imala na prvenstvima prije.

      Odgovori
  • Miro Maca

    Odlican text

    Odgovori

Leave a Comment

Scroll to top