Djelo Konstantina Koceta Oruša Reviewed by Momizat on . -CRNOGORSKO – BUGARSKE KULTURNE I DRUGE VEZE- -U Sofiji, Bugarska, povodom 70 godina osnivanja Instituta za književnost Bugarske akademije nauka (BAN) i predśed -CRNOGORSKO – BUGARSKE KULTURNE I DRUGE VEZE- -U Sofiji, Bugarska, povodom 70 godina osnivanja Instituta za književnost Bugarske akademije nauka (BAN) i predśed Rating: 0
You Are Here: Home » Slajdovi » Djelo Konstantina Koceta Oruša

Djelo Konstantina Koceta Oruša

-CRNOGORSKO – BUGARSKE KULTURNE I DRUGE VEZE-

-U Sofiji, Bugarska, povodom 70 godina osnivanja Instituta za književnost Bugarske akademije nauka (BAN) i predśedavanja Bugarske Savjetom EU, u maju 2018. održan je međunarodni skup, na kome je među učesnicima iz 15 zemalja bio i naš sugrađanin Dragan B. Perović. Prenosimo izvode iz rada prezentovanog na skupu i tekstove koje se bave pojedinim temama i ličnostima od značaja za bogate kulturno-istorijske veze Bugarske i Crne Gore.

ČETVRTI DIO

Piše: Dragan B. Perović

U prethodnim nastavcima pomenuli smo jedan broj onih koji su pomogli da se upoznamo sa bogatim bugarsko-crnogorskim kulturnim i drugim vezama, uz napomenu da će se o određenim ličnostima i njihovim djelima više reći u nastavcima koji slijede.

Posebno mjesto u śećanjima zauzima Konstantin Antonov Oruš, teatrolog, prevodilac, predavač. On je bio jedna od ličnosti koje sam među prvima svojevremeno upoznao u Bugarskoj, prilikom stupanja na dužnost lektora za srpskohrvatski jezik na Univerzitetu „Kliment Ohridski“ u Sofiji (1982-1984), osim onih na koje sam bio upućen prirodom posla na fakultetu, profesore, studente itd. Kasnije sam, u drugim okolnostima, stanovao u stanu koji je pripadao njegovom ocu i bio kao član porodice, uz njegovu majku i sina i kasnije sa suprugom Olgom iz Bjelorusije i njihovom šćerkom. Te porodične odnose njegujemo i danas, sa tugom i ponosom pazeći uspomenu na Koceta. Za čitaoce „Novina Nikšića“ prenosimo tekst koji je, povodom smrti Koceta Oruša, objavljen na Portalu Analitika, 5. novembra 2011. godine.

IMG_20181206_185442

Konstantin Koce Oruš 
IN MEMORIAM: Konstantin Koce Oruš

Posljednji pozdrav vrsnom intelektualcu, uglednom slavisti i teatrologu, velikom prijatelju Crne Gore. Bio je ponosan na revolucionarni dio svojih korijena iz Makedonije (ustanici iz doba Kruševske republike), koje je povezivao sa agonom svojih dalekih predaka iz Crne Gore. Njegov dom u Sofiji bio je prava „crnogorska kuća“, a Koce je uspostavljao zvanične i nezvanične veze i afirmisao crnogorsku kulturu u Bugarskoj.

Prošle neđelje, 30. oktobra 2011, u Sofiji je sahranjen Konstantin-Koce (Antonov) Oruš, jedan od najpoznatijih bugarskih teatrologa, kritičara, publicista.
Koce Oruš, veliki znalac i proučavalac slovenskih i balkanskih kultura i literature, rođen je u Sofiji, Bugarska, 6. januara 1956. godine u porodici vrsnih intelektualaca, koja je posebno njegovala tradiciju i bila ponosna na svoje makedonske i crnogorske korijene. Završio je bugarsku i slovensku filologiju i psihologiju na Univerzitetu „Sv. Kliment Ohridski“ u Sofiji. Kompletna Oruševa stvaralačka i naučna djelatnost vezana je za  istraživanje savremene recepcije i projekcije slovenskih kultura i literature i njihovih veza u prošlosti. Bio je urednik literarnih časopisa u Bugarskoj, pozorišni kritičar i urednik mnogih prevedenih knjiga. Od 1996. do 2002. bio je predavač i rukovodilac Lektorata za bugarsku literaturu, kulturu i jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a nakon toga boravio je i radio u Bjelorusiji.

Na međunarodnom planu Konstantin-Koce Oruš spada među najpoznatije teoretičare i kritičare koji se bave slavistikom. Prevodio je sa ruskog, srpskog, hrvatskog, makedonskog i crnogorskog jezika. Njegovi radovi su, osim u Bugarskoj, publikovani i u Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji, Poljskoj, Španiji, USA, Rusiji, Bjelorusiji, Crnoj Gori itd.

Među prijateljima i kolegama, osim po izuzetnoj stvaralačkoj snazi i erudiciji, Koce Oruš ostaće upamćen po velikom i dobrom srcu i pitomoj duši otvorenoj za sve znane i neznane. Orijentisan na jugoslovensku kulturu učinio je mnogo za afirmaciju stvaralaca iz bivše Jugoslavije.

Sa posebnim žarom se prihvatao svega što je bilo vezano za Makedoniju i za Crnu Goru. Profesionalno ništa manje, ako ne i više, uradio je za autore iz Srbije i Hrvatske, ali emotivno, sve je kiptalo od ljubavi za zemlje porijekla. U mnogo teškim vremenima i okolnostima borio se i izgarao za afirmaciju jezika i kulture njemu najbližih i najdražih naroda, makedonskog i crnogorskog. Bio je ponosan na revolucionarni dio svojih korijena iz Makedonije (ustanici iz doba Kruševske republike), koje je povezivao sa agonom svojih dalekih predaka iz Crne Gore. Njegov dom u Sofiji bio je prava „crnogorska kuća“, a Koce je uspostavljao zvanične i nezvanične veze i afirmisao crnogorsku kulturu u Bugarskoj.

U prelomnim trenucima dolazio je u Crnu Goru, da svojim prisustvom pokaže da nijesmo usamljeni u nastojanjima da se povrate negdašnji ugled i značaj Crne Gore. Prevodio je ili angažovao najbolje bugarske prevodioce i pravio panorame crnogorske poezije. Posebno je predstavio dramsko stvaralaštvo prevodeći i pišući o savremenoj dramskoj literaturi u Crnoj Gori i pomažući da se na scenu postave predstave crnogorskih autora. Proučavao je teatrološke studije i savremenu crnogorsku literaturu.

Uzimao je učešća u svim akcijama koje su davale podršku osnivanju crnogorskog PEN centra, Liberalnog saveza Crne Gore, Crnogorske pravoslavne crkve i o svemu plasirao priloge u najznačajnijim bugarskim medijima. Ostala mu je neispunjena želja da radi u bugarskom kulturnom centru koji bi bio otvoren u Podgorici i tako pomogne učvršćivanju naših veza.

Djelo Konstantina Koceta Oruša zaslužuje pažnju i analizu brižljivih istraživača. Osiromašeni i tužni zbog preranog odlaska dobrog čovjeka i vrijednog stvaraoca Koceta Oruša, sa pijetetom i ponosom, uz zahvalnost za sve što je učinio za afirmaciju Crne Gore i njene kulture u Bugarskoj, uspomenu na njega čuvaće svi koji su ga poznavali i sarađivali sa njim.

Dragan B. PEROVIĆ”

 

Kocetova majka, Nikolina Nina Sevdanova, priredila je izbor tekstova iz njegove obimne zaostavštine i objavila ih pod naslovom „Balkanska bdjenja“, u Sofiji, 2013, izdavač „Farago“. Recenzije i pogovor su pisali prof. Svetlozar Igov i Gančo Savov. Knjiga se bavi problemom mita i postmodernizma u romanima, dramama i poeziji balkanskih autora, od Andrića, Kiša, do Racina. Od crnogorskih književnika analizira stvaralaštvo Milorada Mija Popovića, Ljubomira Đurkovića, Mihaila Lalića, Žarka Komanina, Igora Bojovića itd…

Gančo Savov je u pogovoru istakao da je Konstantin Oruš imao smjelosti da se uhvati sa svim temama, od kojih su najteže bile one koje su se ticale makedonske i crnogorske književnosti, koje su dijelile sličnu sudbinu negiranja i asimilacije. Prvi je u Bugarskoj napravio panoramu makedonske književnosti. Pišući dalje, Savov navodi: „Drugi tvrd orah bila je crnogorska književnost, na čije predstavljanje kao crnogorske su se mrštili srpski nacionalisti. Oni su smatrali da je sve crnogorsko srpsko i pojedini ispolitizovani beogradski književni krugovi su smatrali nedopustivom suprotnu poziciju. Na žalost, to je bilo jedno usađeno višegodišnje tumačenje, koje je bilo prihvaćeno i od mnogih naših slavista (misli se bugarskih – prim. D. B. P). K. Oruš uopšte se nije time opterećivao, jer je bio ubijeđen, da zastupa jedno dostojno i pravilno gledište, držeći se teze o suverenosti crnogorske književnosti. Kad je on bio u Zagrebu, često sam putovao tamo i zajedno smo śeđeli u društvu od Miloševića progonjenih velikih crnogorskih pisaca – Jevrema Brkovića, Milorada Popovića i dr (u to vrijeme Gančo mi je iz Zagreba u Sofiju donosio knjige pomenutih naših pisaca, sa posvetom – jedna od Jevrema, u njegovoj zbirci „Komitske balade“, glasila je „Posljednjem crnogorskom komiti Draganu B. Peroviću“ – o sudbini ove knjige drugom prilikom). Kako mi je govorio Koce, ti razgovori su učvršćivali njegovo ubjeđenje za samostalnost crnogorske književnosti prema srpskoj.“ (str. 150, knjige „Balkanska bdjenja“).

IMG_20181206_185505

Inače, Gancho Savov rođen je 25. X 1930. u Drjanovu, Bugarska. Srednju školu završio je u Beogradu. Visoko obrazovanje iz filologije dobio je na Sveučilištima u Zagrebu, Sarajevu i Ljubljani. Radi u bugarskim izdavačkim kućama i časopisima, kao i u Bugarskoj akademiji nauka. Godine 1974. osuđen je na 18 godina zatvora na bazi izmišljenih optužbi za izdaju i ideološku subverziju (navodno su on i jedan broj slobodnomislećih stvaralaca špijunirali za Jugoslaviju). Odležao je 11 godina zatvora, a pušten je 1985. godine. Do 1989. nije mu dopušteno da radi u svojoj struci i objavljuje. Bio je prisiljen da radi kao radnik. Njegovi prijatelji su rizikovali i objavljivali neka njegova djela pod različitim imenima. Nakon 1989. godine rehabilitovan je, sa obrazloženjem „neosnovana represija”.

 

IMG_20181206_185428

Gančo Savov

Vratio se aktivno svojoj profesiji. Od 1994. do 1997. bio je glavni urednik časopisa „Panorama“ i predśednik Saveza prevodilaca Bugarske. Predaje na fakultetu u Velikom Trnovu. Sarađuje u nizu časopisa i izdanja. Preveo je nekoliko desetaka knjiga i brojnih pojedinačnih djela i antologija. Sarađivao je sa crnogorskim časopisima „Pobjeda“ i „Monitor“. Dobitnik je brojnih prestižnih bugarskih i inostranih književnih nagrada. On je član Udruženja intelektualaca „Krug 99” iz Sarajevu i bugarskog Nacionalnog odbora Europske kulturne fondacije. Član je bugarskog PEN Centra i živi u Sofiji.

Nikšić, 5. XII 2018. Dragan B. Perović

About The Author

Number of Entries : 944

Leave a Comment

Scroll to top