Između dva svjetska rata Reviewed by Momizat on . ŽIVOT TRGA (V DIO) U periodu između dva svjetska rata prva zgrada na uglu sjeverne strane trga i Njegoševe ulice bila je u vlasništvu Sava Vidojevića, a potom p ŽIVOT TRGA (V DIO) U periodu između dva svjetska rata prva zgrada na uglu sjeverne strane trga i Njegoševe ulice bila je u vlasništvu Sava Vidojevića, a potom p Rating: 0
You Are Here: Home » Slajdovi » Između dva svjetska rata

Između dva svjetska rata

ŽIVOT TRGA (V DIO)

U periodu između dva svjetska rata prva zgrada na uglu sjeverne strane trga i Njegoševe ulice bila je u vlasništvu Sava Vidojevića, a potom porodice Mrav. U njenom prizemlju je bila manufaktura – dućan Himza i Paša Osmanagića, a na strani ugla okrenutog Njegoševoj ulici nalazila se obućarska radnja Lazara Boškovića.

Piše: Maksim Vujačić

U periodu između dva svjetska rata prva zgrada na uglu sjeverne strane trga i Njegoševe ulice bila je u vlasništvu Sava Vidojevića, a potom porodice Mrav. U njenom prizemlju je bila manufaktura – dućan Himza i Paša Osmanagića, a na strani ugla okrenutog Njegoševoj ulici nalazila se obućarska radnja Lazara Boškovića. Do pred drugi svjetski rat u toj kući imala je dućan sa tekstilnom robom Danica, majka našeg velikog slikara Voja Stanića, a prije nje u tom lokalu bakalnicu su držali Lazar i Nikola Bošković Bogmilović. Od 1950 do 1956. godine na spratu ove zgrade radila je prva razglasna stanica u Nikšiću, koja je imala Filipsove zvučnike izvanrednog kvaliteta postavljene na drvenim stubovima od trga do Pivare, Rastoka, gradskog parka i Željezare. Lokalne i druge vijesti čitao je spiker Dragi Mijatović. Emitovan je program Radio Titograda i drugih stanica. Radio aparat je u to vrijeme u Nikšiću bio prava rijetkost, pa se na trgu redovno okupljao veliki broj građana koji su tu slušali prenose fudbalskih utakmica i značajnih događaja u zemlji.

Novine-Trg

Vlasnik kuće pored ove koja je dobila sprat 1937. godine bio je Drekale Vujačić. Lokali u prizemlju njegove kuće bili su poznati kao dućani Vujačića. Prije drugog svjetskog rata u prizemlju te zgrade jedna do druge bile su poslastičarska radnja Miloša Tončića, tekstilna manufaktura Jova i Rista Lažetića i prodavnice porodice Harović. U prizemnom dijelu kuće do ove vlasnika Mijuškovića prije i nakon drugog svjetskog rata tekstilne radnje su držali Jovo Brajović i Hasan Tuzović.

Vlasnik prve kuće u nizu na zapadnoj strani trga bila je porodica Vukićević, a u njoj je do pred rat bila mesarska radnja Ahmeta Lačevića, kao i dućani Pera Kojaševića i Toma Stanića. Poslije drugog svjetskog rata u tom prostoru prehrambenu radnju držao je Petar Delijević, popularni Petar Taćin. On je kasnije svoju radnju preselio na istočnu stranu trga u kuću Cvijete Radovanović.

Druga u nastavku ovog reda kuća na trgu je zgrada sa spratom koju su 1885. godine podigli poznati nikšićki trgovci i kulturni poslenici braća Maksim, Bekica, Petar i Danilo Šobajić, predsjednik opštine Nikšić od 1928. godine, koji je tu stanovao, a njegova žena Pola u prizemlju kuće je imala gvožđarsku radnju.
Prvi vlasnik kuće do ove bio je Marko Petrović, a od porodice Osmanagić 1935. godine kupio je Ilija Kadović. U njenom prizemlju dućane su držali trgovci Harovići i Tuzovići. Nekadašnji vlasnik kuće do ove bio je Boško Drašković. U njenom prizemlju gvožđarsku radnju držao je Đoko Dževerdanović. Vlasnik naredne kuće u ovom nizu do rata držao je u njoj kafanu, a bakalnicu Savo Živković. U kući do ove njen vlasnik Ilija Magovčević imao je kafanu. Prije Drugog svjetskog rata u tom prostoru bile su i dvije mesarske radnje. Šezdesetih godina prošlog vijeka prizemni dio kuće kupilo je ugostiteljsko preduzeće “Onogošt“ i tu otvorilo lijepo uređenu kafanu poznatu kao “Mali Onogošt“. U kući pored vlasnika Jova Jovanovića Jokanovića do pred rat radilo je nekoliko prodavnica, a kafanu je držao Vuk Ćatović. Prvih poslijeratnih godina u prizemlju Jovanovićeve kuće otvoren je Radničko – službenički restoran, popularno nazvan po imenu njegovog upravnika Dimitrija Dila Šakotića “Dilova menza“. U tom restoranu hranili su se i engleski artiljerci koji su u Nikšić došli 1944. godine kao pomoć partizanskim jedinicama. Gostujućim fudbalskim ekipama tih godina, ako bi doputovale na dan utakmice, domaćini su redovno priređivali doček sa ručkom u Dilovoj menzi. Nikšić je u to prvo poslijeratno vrijeme bio veliko gradilište , pa su osim neimara iz svih krajeva Jugoslavije abonenti menze bili i beskućnici, boemi, prolaznici i putnici namjernici. Uz neizbježnu čašicu i hranu “s kazana“ pasulj i kupus sa suvim mesom, besplatnu čorbu i hljeb u ambijentu Dilove menze redovno su vođene “stručne’’ rasprave o kulturnom životu grada i repertoaru nikšićkog bioskopa. Šaroliko društvo Dilovih gostiju redovno je obilazila prodavačica cvijeća koju su oni, inspirisani istoimenim filmom, zvali “Dama s kamelijama“.

Posljednja kuća u ovom redu na zapadnoj strani trga, na njegovom uglu i ulice Novaka Ramova je velika jednospratnica braće Mata i Jova Katurića, trgovaca koji su dugo u njenom prizemlju držali apoteku. U toj zgradi do drugog svjetskog rata bile su smještene i trgovina Jelke Vrbice, obućarska radnja Blaža i Jova Šakotića, a u prvim poslijeratnim godinama velika krojačka zadruga i građevinska sekcija, preteča kasnije GP “Crna Gora“, kao i bife i sodara Mila Sredanovića, koji je tu proizvodio bezalkoholna pića tzv. klakere i razvozio ih kolicima po gradu. U prizemlju kuće Katurića Novak Kaluđerović je držao vinski podrum “Vino Župa“. Na pročelju kuće okrenutom trgu 1961. godine Savez boraca Nikšić postavio je spomen tablu s natpisom : “Od 18. septembra do 8. decembra 1944. godine ovdje je bilo sjedište Pokrajinskog komiteta SKOJ za Crnu Goru i Boku, crnogorske antifašističke skupštine narodnog oslobođenja i glavnog Odbora narodno oslobodilačkog fronta za Crnu Goru i Boku.“
Preko puta kuće Katurića, kad se pređe ulica Novaka Ramova, na južnoj strani trga, prva kuća u tom nizu je jedna od najstarijih zgrada na trgu. Njen vlasnik Ćetko Čanović je u prizemlju držao kafanu u kojoj su prije rata najbrojniji gosti bili Bršnjani i Ozrinići. U toj kući Italijan Mauro Di Mastrototoro držao je depozit pića. Zgrada je u savezničkom bombardovanju 1944. godine znatno oštećena i u njoj su zivot izgubili članovi porodice Čanović.

Miloš Mijatović povratnik sa rada u Americi, vlasnik kuće do ove, poginuo je u njoj od avionskih bombi. Tridesetih godina prošlog vijeka to je bila jedina zgrada na trgu sa balkonom. Prije drugog svjetskog rata u njenom prizemlju radila je Crnogorska banka, a u desnom krilu kuće lokal firme “Bata“ iz Borova i prodavnica mješovite robe. U ratnim godinama italijanska komanda je tu otvorila poštu. Nakon rata u prizemlju je bilo smješteno Sindikalno vijeće Nikšića, kasnije uprava FK “Sutjeska“.

Treća kuća u ovom redu je zgrada koju su 1885. godine izgradili braća Jovo i Đorđije Golijanin. Jovo je 1921. godine prodao Dragiši Radoviću. Po završetku prvog svjetskog rata trgovačko preduzeće “Mijušković“ u prizemlju kuće otvorilo je papirnicu i knjižaru, koju je vodio Ilija Kavaja. On je otkupio tu knjižaru i preselio je u očevu kuću na istočnu stranu trga. Prije rata u ovoj zgradi tekstilnu radnju držao je Murat Burazerović. On je sa još petnaest osoba u njoj poginuo prilikom savezničkog bombardovanja 1944. godine. Tih godina u prizemlju kuće Radovića koja je u bombardovanju do temelja porušena, Radosav Raketić je držao obućarsku radnju. Poslije rata na temeljima te kuće podignuto je veće zdanje sa zastakljenim prizemljem i prvom svjetlećom reklamom u Nikšiću. Kasnije je dugi niz godina u ovoj zgradi bila biblioteka Njegoš, a sada je galerija “Forum“.

Sa druge strane Njegoševe ulice koja presijeca trg u istom redu kuća na južnoj strani je zgrada u kojoj je njen vlasnik Blažo Mujo Vujović do drugog svjetskog rata držao manufakturu. Do ove i ugla trga i Manastirske ulice je veća zgrada Mila Tomaševića, poznatog trgovca koji je u njoj držao kafanu i gvožđarsku radnju, a Rade Darić berbernicu i Radoje Grozdanić kafanu. Na uglu trga i Manastirske ulice prva u nizu kuća na istočnij strani je prizemna kuća Cvijete Radovanović gdje je ona držala kafanu “Pariz“. U zgradi do ove njen vlasnik Miloš Nikčević je držao kafanu. Vlasnik naredne u tom nizu kuća je bio Jovo Damjanović. Milutin Đukanović je u njoj prije rata držao bife, a nakon rata firma iz Zadra prodavnicu “Bagat“.

Vlasnik naredne zgrade je bio Bekica Mišović. Prije drugog svjetskog rata u njoj su restoran držali braća Nikola i Dušan Stanišić, a poslije njih kafanu Mihailo Gluščević. U zgradi pored ove vlasnika Draga Golijanina krojačku radnju imao je Radosav Lale Pavićević, a podrum pića Luko Paljetak. U svojoj kući brača Šćepović, ugledni podgorički trgovci bavili su se prodajom manufakturne i kolonijalne robe. Na toj kući šezdesetih godina prošlog vijeka postavljeno je platno za prikazivanje bioskopskih predstava u ljetnjem periodu. Do kuće Šćepovića u kuću Krsta Kavaje Ilija, jedan od njegovih sinova prenio je sa južne strane trga svoju moderno opremljenu knjižaru.

U susjednoj prizemnoj kući Miljevića u predratnim godinama kafanu je imala porodica Mandić, a Ilija Kadović radnju u kojoj je prodavao auto djelove, benzin sa pumpe na trgu i autobuske karte. Ovu kuću je 1947. godine kupio Andrija Spajić i u njoj držao obućarsku radnju.

Posljednju kuću o ovom nizu na uglu trga i ulice Novice Cerovića podigao je 1885. godine trgovac Mato Čopić.

Na sjevernoj strani trga od ulaza na gradsku tržnicu do ugla naspram Njegoševe ulice prva u nizu od četiri zgrade je bila u vlasništvu Rista Đuričića. Prije drugog svjetskog rata u njoj je bila Zadruga službenika, a u dvorišnom dijelu obućarska radnja te Zadruge. Do ove kuće je jednospratnica Rista Rinde Radnića, trgovca koji ju je zajedno sa suprugom zavještao siromašnim učenicima osnovnih škola varoši Nikšić 1906. godine. Braća Radoičić otvorili su u prizemlju 1924. godine knjižaru i štampariju “Progres“ u kojoj je 24. oktobra 1944. godine štampan prvi broj “Pobjede“. “Varteks“ iz Varaždina je za svoju prodavnicu konfekcije 1953. godine otkupio prostorije u prizemlju, a deset godina kasnije od opštine je kupio cijelu kuću. Na uglu trga i Njegoševe ulice, posljednja u ovom redu je bila stara prizemna kuća Đurice Đuričića u kojoj je on držao trgovačku radnju. Od njega je kuću kupio Toma Vojinović i renovirao je 1936. godine. Prije drugog svjetskog rata u ovoj kući je bila lijepo uređena kafana Mitra i Savete Perović, a tokom okupacije kafanu je držao Đorđije Biberdžić. U tom prostoru poslije rata je bila “NAMA“, magazin mješovite robe, a potom Gradska kafana Ugostiteljskog preduzeća Nikšić. Gradska kafana je dugo imala galeriju. Na njenom ravnom krovu bila je ljetnja terasa sa kafanskim stolovima na kojoj su priređivane igranke. Sa te terase su se mnogi govornici obraćali građanima okupljenim na trgu. Kafanu je adaptacijom Umjetnička zadruga “Lik“ iz Sarajeva 1961. godine pretvorila u moderan kafe restoran sa prvim džu – boksom u Nikšiću.

About The Author

Number of Entries : 1077

Leave a Comment

Scroll to top