Kad je Nikšić bio šahovski centar svijeta

Prvi pisani podatak o šahu lista “Slobodna misao” govori o organizovanom šahovskom radu u našem gradu, pa je 1923. godina zvanično prihvaćena kao startna za šahovsku igru u Nikšiću.

„Slobodna misao“, najpoznatiji nikšićki štampani medij između dva svjetska rata, je 14. maja 1923. godine je objavio da je u Nikšiću osnovan šahovski klub. U tekstu se dalje kaže da je izabran Upravni odbor i propisan pravilnik i da klub ima svoju salu za utakmice. Taj prvi pisani podatak govori o organizovanom šahovskom radu u našem gradu, pa je 1923. godina zvanično prihvaćena kao startna za šahovsku igru u Nikšiću. U tom početnom vremenu šah je bio privilegija školske omladine i intelektualaca a nijesu ni zabilježeni neki značajniji rezultati poklonika šaha našeg grada. U Crnoj Gori se šah igrao najviše na Cetinju, čak je i Njegoš bio oduševljen tom misaonom igrom, koja je bila dosta popularna i na dvoru Kralja Nikole.

Nikšićani veću popularizaciju šahovske igre doživljavaju nakon Drugog svjetskog rata. Sa poletnim razvojem grada i podizanjem industrijskih objekata, sve je u zamahu, posebno kultura i sport, a samim time i šah je u stalnom usponu. Sa izgradnjom Željezare niče Šahovski klub Čelik(1957.), pa kasnije Krstac, Perućica, koja je prerasla u ŠK Elektroprivreda, pa „Radonja Bojović“, a od nedavno i OŠK Mladost. Svi oni su ostvarili zapažene rezultate u pojedinačnim i ekipnim takmičenjima širom Crne Gore i Jugoslavije.

Nikšić je već prvih godina sedme decenije prošlog vijeka organizovao dva međunarodna turnira, sa ciljem da svojim šahovskim entuzijastima pruži šansu u dvoboju sa jakim rivalima-1961. i 1962. godine. Prvi turnir je imao 18 ušesnika, a pobijedio je velemajstor Milan Matulović sa 13,5 poena. Na ovom turniru su uzeli učešća nikšićki šahisti Milan Bajović, Đorđije Đurović, Blažo Sredanović, Branko Krunić, Tripko Ivković, Vukašin Radović i Milan Nikčević. Sledeće godine igran je novi, jači turnir sa 14 učesnika. Pobijedio je internacionalni majstor Rudolf Marić, a od domaćih šahista su nastupili Đorđije Đurović, Milan Bajović, Branko Krunić, Spasoje Medin i Jakša Čanović. Đurović je sakupio 6,5 poena a pobijedio je čuvenog mađarskog velemajstora Lajoša Portiša i ta partija je proglašena „ljepoticom“ turnira.
Trebalo je da prođe punih 16 godina pa da Nikšić 1978. godine organizuje veliki turnir sa 12 učesnika, svi sa velemajstorskim titulama, koji je te godine bio jedan od najvećih šahovskih događaja u svijetu. Prvo mjesto su podijelili sovjetski velemajstor Boris Guljko i Holanđanin Jan Timan sa 8 poena. Rafael Vaganjan je osvoio 6,5 poena, a pola poena manje su sakupili Portiš i Čeh Vlastimil Hort, višestruki šahovski prvak Jugoslavije Svetozar Gligorić je imao 5,5 poena, kao i Istočnonjemacki šahista Volfang Ulman i Mađar Zoltan Ribli. Iza njih su se plasirali Ulf Anderson, sa 5 poena, Ljubomir Ljubojević sa 4, 5, Draško Velimirović sa 3,5 poena, a najbolji crnogorski šahista Božidar Ivanović je bio poslednji sa 2 poena, što jasno govori kakve je snage bio ovaj turnir.

Najveći šahovski događaj u Nikšiću se odigrao 1983.godine. Pod pokrovitelj- stvom Monteksa , a u organizaciji Rudnika Boksita od 23. avgusta do 14. septembra, naš grad je bio domaćin najveće šahovske predstave u svijetu. Taj super turnir 14 kategorije, izazvao je nezapamćeno interesovanje , ne samo jugo- slovenske nego i svjetske šahovske javnosti. Organizovan je u znaku 60.-te godišnjice ŠK Nikšić i 60 godina šivota Svetozara Gligorića, šahovske legende i borca V crnogorske brigade.U Nikšiću se skupio krem svjetskog šaha, šak trojica bivših prvaka svijeta- Mihail Talj, Tigran Petrosjan i Boris Spaski, i budući šampion svijeta , mladi sovjetski velemajstor Gari Kasparov. Izuzimajući Viktora Korčnoja i Anatolija Karpova, u Nikšiću se našlo 15 vodećih šahista na zemljinoj kugli. Partije su pratila najpoznatija šahovska pera, brojni građani Nikšića, ali i iz cijele Crne Gore i Jugoslavije. Igrači su svojim ostvarenjima nezaboravnoj publici darivali trenutke sreće i ushićenja,oduživši im se vrhunskim igrama i zapletima. Naš grad je živio za šah i vrhunske znalce drevne igre, pa je Nikšić ne bez razloga, nazivan šahovskim centrom svijeta. Pobjednički mentalitet garija Kasparova, šahovske zvezde u usponu, u gradu pod Trebjesom je doživio vrhunac. Slavio je ubjedljivo, sa dva poena prednosti ispred drugoplasiranog Benta Larsena. U 15 odigranih kola osvoio je 11 poena, imao 9 pobjeda, četiri remija, a jedini poraz doživio je u duelu sa Borisom Spaskim.

Učesnici turnira “Nikšić 83“ imali su obavezu da odigraju simultanke po programu organizatora, a u taj program su uklopljena sva mjesta u Crnoj Gori, kao i Dubrovnik i Trebinje. Gligorić je imao privilegiju da igra u nikšićkom Metalcu, a Anderson u Pobjedi(Titograd),Talj je bio gost Pljevalja i Spuža, Timan Kotora, Majls Tivta, Kasparov Igala,Seiravan Bijelog Polja, Nikolić Pljevalja, Spaski je igrao u Baru, Petrosjan u Petrovcu, Larsen u Ivangradu, Ljubojević na Cetinju, a Saks u Trebinju i Portiš u Dubrovniku.
Bila su to za šah i ljubitelje šaha u Nikšiću srećna vremena.

-Blagoje Đukanović