U trag zaboravu (ll dio): Najstarija kuća u gradu Reviewed by Momizat on . -Kad sam jednom prije Drugog svjetskog rata prolazio kroz Nikšić, odlučio sam da obiđem našu nekadašnju kuću. Bio je već mrak kada sam ušao u dvorište iz kojeg -Kad sam jednom prije Drugog svjetskog rata prolazio kroz Nikšić, odlučio sam da obiđem našu nekadašnju kuću. Bio je već mrak kada sam ušao u dvorište iz kojeg Rating: 0
You Are Here: Home » Slajdovi » U trag zaboravu (ll dio): Najstarija kuća u gradu

U trag zaboravu (ll dio): Najstarija kuća u gradu

-Kad sam jednom prije Drugog svjetskog rata prolazio kroz Nikšić, odlučio sam da obiđem našu nekadašnju kuću. Bio je već mrak kada sam ušao u dvorište iz kojeg zalaja pas. Na vrata izađe neka žena i upita me: „Izvolite, šta želite?“ -Izvinite, pogriješio sam adresu, rekoh, okrenuh se i otiđoh.

Piše: Maksim Vujačić

Foto: Željko Šapurić

Novine-Kuca Sarika Tare u karadjordjevoj ulici 01

Najstarija kuća u gradu, nekada u vlasništvu porodice Mekić

Nekoliko sugrađana, ljubitelji starina i studenti arhitekture, tražili su od mene odgovor na pitanje: „Koja je danas najstarija kuća u gradu?“

Pokazao sam im jednu u Karađorđevoj ulici od trga Slobode pod rednim brojem 6 sa ostacima islamske arhitekture, sagrađena sredinom 19. vijeka.

Prema pisanim istorijskim izvorima, kad je 1884. godine počela izgradnja centralnog trga nove varoši Nikšića, na tom prostoru je bilo nekoliko starih muslimanskih kuća, oko njih bašte, putevi, oranice… Te kuće, kako bi se realizovao urbanistički plan dr Josipa Sladea, porušene su, zemljište je uravnjeno i razdijeljeno pojedincima da zidaju nove kuće. Među onim starim bile su i dvije kuće Mekića. Jedna je srušena, a druga, o kojoj je riječ u ovom tekstu, ostala je i dugo skretala pažnju prolaznika ornamentima na ulaznim vratima. Kasniji vlasnici zazidali su prozore i ugradili druge mnogo veće, umnogome izmijenili izgled kuće.

U međuvremenu kompletirana je priča o njenim prvim vlasnicima, porodici Fevzije Mekića, sestrića čuvenih Mušovića, koji su dugo vladali osmanskim Nikšićem. Prema istraživanjima profesora istorije mr Saita Šabotića i Slobodana Drobnjaka (…) „Najjači fis u Nikšiću činili su Kučki Arbanasi. Dijelili su se na više bratstava (kabila) : Mekići, Ljuce, Džidići… Pripadnici plemenske zajednice Kuča su rano prihvatili islam. Poslije bitke na “Malom Orlovu“ 1688. godine, protiv udruženih Crnogoraca i Mlečana doživjeli su progon i raseljavanje iz svog zavičaja. U Onogošt – Nikšić su doselili i Mekići…“ Mekići su u vrijeme osmanske uprave Nikšićem držali Zavrh.

Novine-Kuca Sarika Tare u karadjordjevoj ulici 02

Najstarija kuća u gradu, nekada u vlasništvu porodice Mekić, u Karađorđevoj ulici

Nakon oslobođenja grada tu je ostalo da živi svega 19 muslimanskih porodica (1882 god), među kojima i Muja Mekića Grude. Nalazimo i podatak: „Od nikšićkih Muslimana beskućnika u Novom Pazaru 1878. godine, koji su tamo zasnovali svoju mahalu, pominju se i Mekići, a najveći dio tih muhadžira i danas se preziva Nikšići ili Nišići.“

U “Nikšićkim novinama“ pronalazimo podatak da je Fevzija, bogati ugledni pravnik iz Istambula, 1971. godine, posjetio Nikšić i obišao kuću u kojoj je nekad živio. Tom prilikom on je opštini Nikšić poklonio sliku na kojoj je kralj Nikola u posjeti Carigradu. U vrijeme Balkanskih ratova, Mekići su odselili u Tursku i uzeli prezime Tara, prema rijeci Tari. Prilikom te posjete Nikšiću Dino Tuzović je razgovarao sa Fevzijom, koji mu je ispričao i ovo: „Kad sam jednom prije Drugog svjetskog rata prolazio kroz Nikšić, odlučio sam da obiđem našu nekadašnju kuću. Bio je već mrak kada sam ušao u dvorište iz kojeg zalaja pas. Na vrata izađe neka žena i upita me: „Izvolite, šta želite?“ „Izvinite, pogriješio sam adresu, rekoh, okrenuh se i otiđoh.“

Novine-Kuca Sarika Tare natpis

Stari natpis na kući

Svoju ljubav prema Nikšiću Fevzija je prenio na svog sina Šarika Taru, biznismena rođenog u Skoplju 1930. godine, jednog od najbogatijih Evropljana, vlasnik sistema ENKA.

Sarik_Tara

Šarik Tara / Izvor: TheRichest

O Šariku Tari i njegovom porijeklu iz Nikšića, objavio sam u svojoj knjizi “Nikšić – zbornik zanimljivosti“, nekolika reda, i ta publikacija je, sticajem okolnosti, zahvaljujući Draganu Peroviću, dospjela i u ruke Šarika Tare. Tara je u maju 2006. godine, zajedno sa suprugom i sestričinom, došao na promociju knjige koju smo upriličili u sali hotela Onogošt. Bilo je to nezaboravno veče sa čovjekom već u ozbiljnim godinama, koji je izvanredno sa nama komunicirao na, pomalo arhaičnom, “čistom“ crnogorskom jeziku.

Tog dana bio je primljen i od strane predsjednika vlade Crne Gore Mila Đukanovića i predsjednika opštine Nikšić Nebojše Radojičića. O detaljima te njegove posjete Nikšiću i obećanja da će ponovo doći, nekom drugom prilikom.

Nekadašnju kuću svog oca u Karađorđevoj ulici u Nikšiću nije stigao da obiđe.
Svoju nekadašnju kuću u Skoplju, u kojoj je rođen, Šarik Tara je poklonio tom gradu za Spomen muzej.

P.S. Odavno već govorimo da je turistički potencijal Nikšića neiskorišćen, nemaran naš odnos prema kulturno-istorijskoj baštini, naša kultura sjećanja na niskom nivou. Valjalo bi razmisliti i o tome da se na danas, po svoj prilici, najstarijoj kući u gradu, postavi spomen tabla.

About The Author

Number of Entries : 1077

Leave a Comment

Scroll to top