Tužni Maganik Reviewed by Momizat on . ¨U utorak, 11. septembra u 10 sati i 27 minuta, ¨Karavela¨ YU – 238, sa 35 putnika i 6 članova posade, srušila se na planini Maganiku. U strahovitom udaru ¨Kara ¨U utorak, 11. septembra u 10 sati i 27 minuta, ¨Karavela¨ YU – 238, sa 35 putnika i 6 članova posade, srušila se na planini Maganiku. U strahovitom udaru ¨Kara Rating: 0
You Are Here: Home » Sjećanja » Tužni Maganik

Tužni Maganik

¨U utorak, 11. septembra u 10 sati i 27 minuta, ¨Karavela¨ YU – 238, sa 35 putnika i 6 članova posade, srušila se na planini Maganiku. U strahovitom udaru ¨Karavele¨u Babin zub (2040 m) niko od putnika i članova posade, ovaj strašni udes nije preživio¨, bila je vijest koju je vrsni novinar Boro Labudović objavio u ¨Nikšićkim novinama¨, kao i sve jugoslovenske i svjetske agencije. Bila je to najveća tragedija u istoriji JAT-a.

Novine-Stevo Vujicic

Stevo Vujičić

¨U utorak, 11. septembra u 10 sati i 27 minuta, ¨Karavela¨ YU – 238, sa 35 putnika i 6 članova posade, srušila se na planini Maganiku. U strahovitom udaru ¨Karavele¨u Babin zub (2040 m) niko od putnika i članova posade, ovaj strašni udes nije preživio¨, bila je vijest koju je vrsni novinar Boro Labudović objavio u ¨Nikšićkim novinama¨, kao i sve jugoslovenske i svjetske agencije. Bila je to najveća tragedija u istoriji JAT – a.

Na vijest o nesreći prvo se pojavila nada da je neko preživio. To je ono što je karakteristično za ljudski rod. Zbog toga, odmah po saznanju za udes, žurba da se što prije stigne, da se što prije dođe. Pohitalo se u pravcu mjesta nesreće. Prvi, kao i uvijek na mjesto nesreće bili su članovi PSD ¨Javorak¨iz Nikšića. Sa njima su se uputili ljekari Medicinskog centra Radoslav Sekerez, Stevan Čizmović, Momčilo Sarić, Momir Marojević i tehničari Vojo Vukotić i Drago Novaković. Sa njima, takođe da budu od pomoći, bili su i pripadnici milicije.

Stavili su planinari svoja znanja, svoja iskustva i svoja velika plemenita srca za pomoć, za spas ljudskih života. Požurili su od svojih kuća, sa radnih mjesta. Stevo Vujičić, na prvu vijest o nesreći hitno je iz Beograda doputovao na Maganik da se u spašavanju pridruži drugovima i bratu Zdravku koji su se već uputili tamo. Vođa spasilačke ekipe bio je iskusni Boško Vulanović. Bili su tu još osvajači Nevidia Božidar – Frinjo Kontić i Nikola – Šunja Mrvaljević, pa jedan od najstarijih članova Društva Rajko Grgurević sa sinom Draganom, dr Radovan – Raco Mijanović, uvijek uz svoje drugove da pomogne stručnim znanjem, iskusni Stevo Vujović i Luka Petrušić, pa ing. Radosav Nikčević, Borislav Bojanović, sin Miloša Bojanovića, zatim Milan Delibašić, Ilija Đorojević i Rajko Nikolić. Svi bez izuzetka, sposobni i spremni da se uhvate u koštac sa teškoćama.

Na nepristupačnom, sivom Maganiku, na kobnom Babinom zubu pretraživan je svaki metar ogromnog prostoru po kome su se rasula ljudska tijela i djelovi letilice. Sa puno pijatelja, sa puno ljudske odgovornosti, valjalo je pronaći i sakupiti sve što se moglo. U rizičnim situacijama, u nemogućim položajima, bez hrane (jer ljudski organizam u takvim prilikama odbija jelo), proveli su dva dana i dvije noći na surovom, kamenitom terenu litica, provalija i bezdana.

Ovi hrabri momci pretraživali su mjesta nesreće, sakupljali tijela unesrećenih, sakupljali djelove aviona, tražili uzroke nesreće… Bez njih, bez njihovog angažovanja i učešća, mnogo šta bi bilo nedostupno, jer tamo gdje su oni dospijevali, ljudska noga nikad nije kročila. Samo su orlovi mogli doći na neka mjesta.

A uz to, trebalo je stegnuti srce, trebalo je spriječiti suzu mušku da ne potekne.

Članovi Gorske službe spasavanja, kao što su prvi stigli na mjesto udesa tako su posljednji napustili tužni Maganik.

To, međutim, nije bilo sve. Usput su uspjeli da spasu sa visoke litice jednog mještanina. Stanovnik planinskog sela Velje Duboko na vijest o nesreći, uputio se samoinicijativno da pomogne nekom ako bude trebalo. Ponio je i torbu sa hranom, misleći da može nekom zatrebati. Za svaki slučaj.

Penjući se, došao je do mjesta odakle nije mogao dalje naprijed. A ni nazad. Spretni Zdravko Vujičić i Ilija – Đona Đorojević, sa ruba provalije, na konopcima, izbavili su mladića. Spasavanje je trajalo punih pet sati.

Zbog brze intervencije, zbog nesebičnog požrtvovanja i savjesno obavljenog posla u pružanju pomoći prilikom udara aviona ¨Karavela¨u planinu Maganik, predsjednik SO Nikšić, Đorđije Grujičić, javno je pohvalio PSD ¨Javorak¨i njegove članove: Boška Vulanovića, Zdravka Vujičića, Steva Vujovića, Luku Petrušića, Božidara Kontića, Milana Dalibašića, dr Radovana Mijanovića, ing Radosava Nikčevića, Rajka Grgurevića, Borislava Bojanovića, Steva Vujičića, Iliju Đorojevića, Dragana Grgurevića i Rajka Nikolića.

Piše: Dino Tuzović

About The Author

Number of Entries : 614

Comments (3)

Leave a Comment

Scroll to top